A woman under influence....
All I ever had
Blog
ponedjeljak, travanj 5, 2010
Kad ste posljednji put dobili upit o postojanju vašeg Fb profila?! Ono, od kad ste "tamo" (kao da je to nekakva zatvorena asocijacija u koju samo odabrani imaju pristup) i koliko ste aktivni na tom 'posebnom mjestu'....?!

Uglavnom, priča počinje tako što sam pred neko vrijeme dobila tzv. friend request tipa kojeg poznajem iz osnovne škole. Pohađali smo zajedno svih 8 razreda, jednako dugo koliko je i njega pratio nadimak "Smrad". Naime, sapun i voda mu nisu bili najbolji prijatelji, a mom sjećanju je još uvijek živo ono kako bi curice vrištale kad bi ih on slučajno dotaknuo u prolazu te kako su svi redom brisali ruku od zid ili klupu ili pak o druge ljude ukoliko bi ih "Smrad" slučajno dotaknuo, sve s osjećajem da ti je ta ruka sad kužna....
Dakle, nemam baš neka happy sjećanja na njega.
Srela sam ga prije nekoliko godina jer radi na parkingu pokraj Poslovnog centra gdje su bile prostorije u kojima sam ja radila.... I ono, uobičajena lažna šprehica "Gdje si? Šta ima? Kako si?" itd.... Moram priznati, bio je vrlo ljubazan čak i kada više nisam imala pravo na besplatno parkiranje na tom parkingu s obzirom da smo preselili prostorije pa bi često znao reći "Ma ne trebaš platiti, u redu je".

I meni je odgovarala ta sitna konverzacija i moja ljubaznost u zamjenu za ušteđenih 5 kuna po satu parkinga.

No, našao me na Fejsu i poslao request.... Nakon nekoliko dana mog razmatranja, odlučim ignorirati, prvo jer ne volim da nekakvi iks-ipsiloni imaju pristup meni pa makar i na Fb način, a drugo - moram priznati, još uvijek gajim taj 'kužni osjećaj' iz Osnovne....
Kliknem ignore, i baš sutra slučajno naletim na parking na kojem on radi.... Uobičajena šprehica i lažni osmjeh i veli on mrtav hladan "5 kuna!" sa škiljećim pogledom.... Ok, skužio je, pasmatr! Platim parking i pomirim se s činjenicom da više nikad neću proć besplatno tu....

Ali, nakon nekoliko dana opet friend request. Par dan razmatram i mislim si: A jbg, često se tamo parkiram i ne ostavlja mi se bogatstvo tu, a uz to baš sam tih dana morala često do Poslovnog centra i ne prolaze mi se neugodna iskustva. Kontam, prihvatit ću ga i ubaciti u grupu "Neželjenih" kako bi imao pristup samo profilnoj slici i Info dijelu, da budemo iskreni....
Moram napomenit kako je njegova profilna nadasve privlačna pikćr.... On, ćelave glave i prekriženih ruku na plećima junačkim, skupa sa svojih 50 kg težine u kožnom kaputu do poda stoji u mraku ko nekakav naci general....

Sutra, idem na TAJ parking i naravno, on radi..... Pružam tiket kroz prozor, a on baca osmjeh i pitanje koje nisam čula od postanka "Knjige lica".... "I, otkad si ti na Fejsu?" - Eeerrrm, pa ono, ima već neko vrijeme.... mucam zbunjeno i odmah dodajem opravdanje što ne vidi ništa računajući na to da mu mora bit čudno što na mom profilu nema nikakve aktivnosti (za njega, jel): "al nisam baš aktivna... rijetko odem... ne stignem"
- "Da, da vidija sam. Znaš ti ka' san ti ja posla onaj poziv?! Ma ima skoro i tri miseca pa ti nikako privatit" priča tiket-man s manirima osobe koja je tek sad upoznala čari interneta jer je dosad naganjala ovce po Svilaji. Ne želim bit odvratna, al jbg kad je tako.
Smijuljim se i mislim si Podigni je*enu rampu da napokon odeeeeem odavde!! Ali ne, rampa stoji spuštena a on nastavlja "E znaš kome san sve posla prijedlog.... Svi su me privatili, jedino Kike nije od NAŠE STARE EKIPE! Moran, moran sve okupit"
WTF?! Kakve stare ekipe?! Koje ekipe?! Mislimo li na sve one ljude koji su ga izbjegavali i zvali Smrad s razlogom??!!
Opet se smijuljim i i dalje piljim u rampu.... spuštenu. "Ajde, polako.... prihvatit će te i ostali.... Možda Kike nije ni vidila još.... Eto....."
I on kao "Je, je" i baca šlag na kraju: "5 kuna!"

Pasmatr! Em sad čekam da prođe pristojan period da ga mogu pobrisat a da ne skuži (iako garant hoće) em plaćam parking!
Parking sleš Facebook mobing, eto što je to!
allieverhad @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 16, 2010
Nisam baš fan osoba koje se mijenjaju... kao kameleoni il nešto. Dakle, potaknuti okolinom, ili točnije - jedinkom u okolini.... kao jednom granom na stablu recimo....
Cijenim promjene (na bolje) koje osoba napravi u svom ponašanju, a što je možda izazvalo prisustvo neke sile izvana aka druge osobe. Ali, kvalitetne promjene ne događaju se na prečac i nisu hirovite, već su nekakav dulji proces.... No, neki ljudi iz valjda samo sebi znanih razloga (iako najčeščće ni oni nisu načisto s tim istim razlozima) se promjene brzo i drastično. I po pravilu - na gore.
I eto, nekako baš sad nakon nekoliko poziva prijatelja, što se generalno vuče već mjesecima sam iznova začuđena promjenom na svima nama dragoj osobi.... Zapravo, situacija je podjednako smiješna koliko i tragična....

Sve je počelo još prošle godine, tamo negdje na jesen ako se dobro sjećam.... Njegova veza je tajna. Pa mjesecima između sebe krug bliskih prijatelja nije pričao o tome, jer nismo znali tko zna a tko ne. Ali kako to biva u 2010. godini, Fejs čuda čini - ljudi nisu glupi i sa samo dvije objavljene fotografije možeš otkriti puno više nego što ti tvoje zaluđene oči pokazuju. A sa desecima albuma već pričaš priču....
I gledamo te nevjerojatne promjene.... Takozvanu "pretrpanost rasporeda" zbog koje se ne stigne ni javiti na poziv dugogodišnjih prijatelja. Samo što pretrpanost ima ime. Pa onda pozive koji više nisu usmjereni samom pozivu poradi poziva, nego se događaju samo ukoliko je kameleonskom čudu potreban savjet. A savjeti mu često trebaju, jer veza ne funkcionira.... Zapravo je, dok god ovaj ništa ne pita i ništa ne govori. A on baš nije šutljiv.... Hmmm zapravo, ispravka netočnog navoda - nije bio šutljiv. Postao je posljednjih mjeseci, jer ono što ne znaš te ne boli. Pa se tolerira sve ono što normalna osoba ne bi ni pomislila pretrpjeti, jer eto ona "grana" je "sve ono što je on oduvijek tražio".....
Nije ovo ljubomora, nije ovo ni želja za prijateljevom nesrećom, više briga za njega.... Da, svatko je krojač svoje sudbine, no znači li to da se pretvaramo u pasivne promatrače kad vidimo da sve ide kvragu, jer nije opravdano petljati se u tuđi život?!

Možda je najgora stvar laž i zaborav. Toliko puta "zaboraviti" na dogovor s nekim tko te prati više od 15 godina, samo da bi proveo vrijeme s nekim tko se najednom stvorio u tvom životu?! Da, svi mi želimo s onim do kog nam je stalo provesti što više vremena. No, ne znači to da treba zaboraviti na svijet samo zato jer volimo.... Ako voli, jer teško je reći takvu konstataciju.
Upoznala sam odavno "granu" i nekako mi na prvu nije sjela. A intuicija me do sada nije prevarila.....  Pa slušam razne priče, i zahvaljujući mom "prekrasnom" iskustvu prepoznajem da je grana majstor manipulacije. Jedna od onih osoba koje znaju reći protuargument tvom mišljenju tako da na kraju misliš da je to bilo tvoje mišljenje....
Pa se nazove nekog tko te udomio kad si bio izbačen iz kuće jer bi vjerojatno dao "krvi ispod vrata" za tebe i kaže Skuhaj kavu, dolazim.... Pa prođe sat, prođu dva a njega nema..... I onda slijedi laž gdje je.... Kao da nitko od nas ne zna gdje je od trenutka kad iziđe s posla do trenutka kad opet ide na posao.

I vidi gle čuda, grana seli zbog posla u drugi grad....  Nisam primjetila trud da posao pronađe tu, već automatski šalje prijave za Zagreb. I naravno, to je veliki problem za tu "veliku ljubavnu priču"....
Ovaj mi se pojavljuje na vratima, sa cijelom flotom lađa koje su upravo potonule.... I kreće priča i moj odgovor je logičan - "Iii?! Seli se, i šta sad?!" jer ne kužim di je taj veliki problem... Ali neeeee, to je veliki problem. Pa okej, idem s praktičnim primjerom sebe i podsjećam na činjenicu koju ovaj zna da moj Netko nije u drugom gradu nego drugoj državi.... Ali neeeee, to nije isto! Ovo je tako specifično! (Ergo moja veze je pi*din dim pa to šljaka; al ova ne može?!) I "ne može vjeovat da će mu veza propast ne zbog neke njegove gluposti nego životne situacije"..... Wtf?!
Selidba. Buuhuu, big deal. Par sati vožnje i to je to.... Ali uvjeren kako veza s tom selidbom ne može opstat. Prešutim zaključak - ako ne može preživit daljinu odmah u startu (a ne ono daleko od očiju daleko od srca šemu) onda ta veza već sad ne šljaka kako treba. Ako je njena propast sam nagovještaj promjene adrese onda tu ozbiljno nešto ne funkcionira!

Ali ne.... On kreće u potragu za poslom u Zagrebu?! Jer "ne može zamisliti život" bez grane?! Wtf is going on??
Grana je puno starija, introvertirana, sklona mudrovanju i manipulativno nastrojena. Uz to, sve na ovom svijetu ukazjuje i da je nevjerna, neiskrena i posesivna. Trudim se, ali ne nalazim ni jedan pozitivan čimbenik koji je unijela ovom u život..... Doslovno - ni jedan. Čak ni sreću i zadovoljstvo, jer puno je više problema i pitanja, skrivenih stvari i - laži.
Ali on bi zbog 6 mjeseci neproduktivne i neperspektivne veze u Zagreb?! Za nekim tko je samostalno odlučio da odlazi bez pitanja, tko ne uljeva dovoljno povjerenja da će veza funkcionirati i kad ode..... Mora bit da ja tu nešto ne razumijem.....

I razmišljam o svemu što sam čula u posljenjim pozivima, i svemu što mi je ovaj reko kad sam ga nazvala misleći da ne znam da me laže.... Zbog nečeg tako negativnog....

I sad slijedi ono što ne želim.... Prijateljske intervencije; lažni poziv na večeru na kojoj će se stvorit više ljudi nego ovaj zna.
Nemam volje, energije ni vremena za tako nešto.
Ali opet ne znam stajati sastrane i promatrati kako si netko uništava život.....

E da je čoviku bit ka rašpa, da ništa ne ćuti, ka ni zvir.....
allieverhad @ 18:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.